Treneri iz tvog djetinjstva?
U djetinjstvu sam promijenio puno sportova i još više trenera.
Svaki je na svoj način utjecao na mene, a izdvojio bih profesora Lovru Manestra zbog kojeg sam zavolio sport.
Koje su najvažnije trenerske sposobnosti?
Kod najmlađih uzrasta prednost bih dao opuštenosti, strpljivosti, vedrini i sposobnosti trenera da okuplja djecu.
Kasnije bi prevladavale liderske sposobnosti i posvećenost, ali ono što čini razliku je da ti je rad nagrada, a ne kazna.
Koje su najveće vrijednosti tradicionalnih metoda učenja, a koje Rukometnog Odgoja?
Tradicionalnim metodama brže dolazimo do pobjeda i svijet vidi dobro posloženu, poslušnu i utreniranu ekipu. Rukometnim odgojem nema prečica i često prosječnom promatraču cijeli proces djeluje kaotičan. Posljedice tog procesa su razmišljanje, samostalno donošenje odluka i djeca ne stvaraju lažnu sliku o sebi.
Zanimljivo je kako su „brže“ tradicionalne metode nastale u vremenu puno sporijeg protoka informacija i tada su savršeno funkcionirale. Danas, kada informacija obiđe svijet jednim klikom, „sporiji“ rukometni odgoj možda služi kao ravnoteža našoj žurbi.
Kako vidiš odnos škole i sporta danas?
Škola i sport su odraz svog vremena i ogledala društva.
Naš školski sustav je nastao u industrijsko doba kada je bilo potrebno puno radne snage. Uz današnja tehnološka dostignuća škola bi trebala biti mjesto na kojem učimo socijalne vještine, upravljanje emocijama, te potičemo kreativnost.
Ako pronađemo ravnotežu između natjecateljskog i rekreativnog, sport omogućuje sve nabrojano.
Koja pitanja bi ti postavio?
Koji su naši ciljevi?
Koje su naše vrijednosti?
Stvaramo li svjetske prvake sa 12 godina ili zdrave, odgovorne i funkcionalne odrasle ljude koji će pozitivno utjecati na društvenu zajednicu?