Ovaj tekst napisan je kao potpora svim trenerima koji vjeruju u kvalitetan pedagoški pristup u radu s djecom i temeljitost u učenju rukometa, a zbog nedostataka infrastrukture u klubu ili mjestu u kojem rade, od okoline nisu dobili potvrdu svoje kvalitete.
Ovaj tekst napisan je kao putokaz svim trenerima i roditeljima koji misle da se ozbiljan rad sastoji od maltretiranja djece beskrajnim ponavljanjem dosadnih vježbi i sputavanja sretnog odrastanja agresivnim ponašanjem odraslih.
Rukometni odgoj temelji se na ideji prema kojoj su igra i natjecanje najbolji trenažni sadržaji, a učenje neizravnim metodama najbolji način podučavanja rukometa.
”REZULTATI” (NI)SU NUŽNO POSLJEDICA KVALITETNIJEG RADA
Zadnjih 20-30 godina najbolje rezultate u radu s mlađim dobnim skupinama uvijek su imali klubovi koji su radili najviše.
Upisivali su najviše djece, a to su činili tako što su najviše radili u školama, najviše su trenirali kada su djecu prikupili iz školskih ekipa u klub i najviše utakmica su igrali.
Ako je neka ekipa osvajala državna prvenstva trenirajući 2-3 puta tjedno i igrajući 15tak utakmica godišnje, molba je da pošalje program rada koji je provodila na treninzima.
Iz različitih razloga u nekim sredinama nije moguće svakodnevno trenirati zbog infrastrukture, u nekim nije moguće selekcionirati djecu iz široke baze, a u nekima nije moguće organizirati dovoljno utakmica. To su sredine iz kojih često dolaze najnadarenija djeca, ali ekipa ne osvaja medalje jer im ”uvijek nešto fali”.
Nekad je to malo bolji golman, nekad neiskustvo kad se utakmica odlučuje jednom loptom zbog manjeg broja utakmica, nekad umor najboljeg igrača, nekad pretjerane emocije. Različiti su razlozi.
Nikada se ne sazna je li ”trener gubitnik” trenirao kvalitetnije od svog ”vrijednijeg kolege” iz jednostavnog razloga. Izgubio je utakmicu.
ŠTO JE KVALITETAN RAD I KAKO GA PREPOZNATI?
”U nogometu se traže igrači koji su sposobni igrati visoki presing i kontrolirano loptu donositi u suparničku trećinu igrališta.
Je li trener koji osvoji kadetsko prvenstvo igrajući plitki bunker i ispucavajući loptu prema centarforu pobjednik ili gubitnik?”
U radu s djecom dgovor na ovo pitanje nije u postignutim rezultatima nego u načinu na koji djeca igraju i u kakvom emotivnom stanju to rade.
Ako jedna ekipa pobjedi drugu tako da vanjski igrači neprestano igraju 1na1 i šutiraju samo sa 6 metara, je li trener pobjednik ili gubitnik?
Ako pobijedi tako da djeca daju sve od sebe i obranu igraju na granici nasilja zbog straha od trenera, je li trener pobjednik ili gubitnik?
2 PRIČE KOJE BI MOGLE POMOĆI U RAZUMIJEVANJU TEME
U muškom rukometu rukomet se uči metodama rukometnog odgoja u MRK ”Metalac”, a u ženskom rukometu do listopada 2022. djevojčice generacija 2004/05, 2006/07 i 2008/09 su u svijet rukometa tako uvođene u RK ”Lokomotiva”.
PRIČA 1:
LUKA BAKULA
Metalac je ozbiljno počeo raditi s djecom s generacijom 2004/05, a to znači da je generacija 2004/05 selekcionirana iz grupe od 15tak dječaka, generacija 2006/07 iz grupe od 30tak dječaka, i svaka sljedeća generacija selekcionirana je iz 7 ili 8 zagrebačkih osnovnih škola.
U početku je klub bio u mogućnosti organizirati 3 treninga tjedno i broj treninga se s godinama povećavao prema svakodnevnom treniranju.
Luka je dječak iz generacije 2006/07 i to je generacija koja je do mlađe kadetske dobi utakmice uglavnom gubila s 10-20 golova razlike i površno gledano moglo se zaključiti da trener Krešimir Pažin nije dobar trener i ne radi dobro.
Luka je prije mjesec dana, u dobi od 17 godina igrao za Hrvatsku na Mediteranskim igrama u Tunisu i tamo je proglašen za najboljeg lijevog vanjskog turnira, a prošli tjedan na otvorenom prvenstvu Europe u Goteburghu najboljim obrambenim igračem turnira..
To je moguće jer je nadaren mladi sportaš, a trener ga je naučio šutirati iz vana, fintirati u bolju i slabiju stranu, surađivati s drugim vanjskim igračima i pivotom, kvalitetno igrati u obrani što mu omogućuje igranje na pozicijama 3 i 4, te ono najvažnije: čitati igru, tj. samostalno odlučivati u igri ovisno o tome što rade braniči kad je u napadu i obratno kad je u obrani.
Kako je ekipa uglavnom gubila utakmice jer je formirana 2 godine nakon drugih čime je ”kasnila s brojem treninga” i zbog sužene selekcije igrača, moglo se zaključiti da metode trenera Pažina nisu bile dobre. Kada se danas pogleda kako igra Luka, može se zaključiti da su metode bile dobre.
PRIČA 2:
U11
Metalac je nastavio ozbiljno raditi i nakon ”Lukine generacije” i posljedica je odlazak na jednu završnicu s generacijom 2008/09, te igranje utakmica unutar raspona od -5 do +5 golova razlike u zagrebačkoj ligi iz koje se sve 4 ekipe koje odu na završnicu uglavnom plasiraju u polufinale ili budu u 5 najboljih.
Znači li to da trener Domagoj Matoic radi bolje od Krešimira Pažina i da su njegove metode rada bolje?
Ne.
Sa sljedećom generacijom 2010/11 nastavilo se ozbiljno raditi, pa je ove sezone 2011 godište osvojilo 1. mjesto na prvenstvu Hrvatske.
Znači li to da trener Ivan Radmanović radi bolje od Domagoja Matoica ili Krešimira Pažina i da su njegove metode rada bolje?
Ne.
Krešo, Domagoj i Ivan dio su istog sustava i koriste iste trenažne metode.
Kako je moguće da su iste metode rada s jednom generacijom donosile poraze od 20 golova razlike, a danas donose pobjede od 10 golova razlike?
Lako.
Metode su od početka bile dobre, ali infrastruktura koja ih je prije pratila još nije bila dobra, a sad je dobra.
