Talent realiziramo,
a vještine razvijamo.
Beskrajan je niz nadarene djece koja su postala prosječni ili ispodprosječni seniori i onih koji se ničim nisu isticali u djetinjstvu, a postali su iznimni seniori.
Gdje je greška u prvom i u čemu je tajna u drugom slučaju?
Da bi to mogli razumjeti, trebamo razumjeti razliku između talenta i vještine, te kako potičemo, tj. kočimo njihov razvoj.
Mi na utakmici vidimo izvedbu, ali ne znamo u kojoj mjeri je ona posljedica realizacija talenta, a u kojoj razvoja vještine.
ŠTO JE TALENT ILI DAROVITOST?
Riječ ”talent” uvedena je u Mezopotamiji krajem 4. tisućljeća pr. Kr., normalizirana je krajem 3. tisućljeća, a označavala je težinu zlata podijeljenu u 60 mina ili 3600 šekela. U antičkoj grčkoj riječ "talanton" bila je jedinica za težinu, u zlatu i srebru, koja se koristila kao zakonsko sredstvo plaćanja u trgovačkim transakcijama tog doba, u Starom zavjetu bila je jedinica za težinu, a u Novom zavjetu talent je bio ekvivalent za 6.000 denara (srebrnog novca tog doba).
Talent je mjera za količinu zlata ili nekih sposobnosti.
To je urođena sposobnost ili prirodna sklonost ili Božji dar bez da je učimo.
Treneri na taj dar uglavnom djeluju na dva načina: svojim djelovanjem potiču ili koče razvoj talenata kod igrača.
Ellen Winner misli da izraz darovitost možemo koristiti za opisivanje djece s tri netipična obilježja:
- Prijevremena razvijenost. Darovita djeca razviju se prije vremena. Prve korake u svladavanju nekog područja podzimaju ranije no što je to uobičajeno. Jednako tako, u tom području napreduju brže od prosječne djece jer u njemu lako uče.
- Inzistiranje da sviraju po svom. Darovita djeca, osim što uče brže od prosječne ili čak bistre djece, uče drukčije i s obzirom na kvalitetu. Ona sviraju po svom: od odraslih traže minimum pomoći i mentorstva pri svladavanju područja u kojima su aktivna jer uglavnom uče samostalno. Otkrića do kojih dođu uzbudljiva su i motivirajuća, a svako takvo otkriće odvodi darovito dijete korak naprijed. Ova djeca često samostalno stvaraju pravila unutar same aktivnosti i stvaraju nove, neobične načine rješavanja problema.
- Žar za svladavanjem. Darovita djeca istinski su motivirana da shvate smisao područja u kojem pokazuju znakove prijevremene razvijenosti. Kad su zaokupljena učenjem u području u kojem su aktivna, proživljavaju stanja ”tečnosti” – optimalna stanja pri kojima se potpuno udubljuju i izgube osjećaj za vanjski svijet. Sretna kombinacija opsesivnog interesa za jedno područje zajedno sa sposobnošću lakog učenja u tom području dovodi do visokih postignuća.
Općenito se čini da takva djeca uče bez velike pomoći ili mentorstva odraslih. Sve što njima treba jest pristup određenom području znanja i nekoga tko će odgovarati na njihova uporna pitanja. Osim što uče brže, ova djeca uče i razmišljaju drugačije od ostale djece.
Kada se susreću s problemom koji žele istražiti, ostaju uporni dok se ne zadovolje dostupnom informacijom. Kad se za nešto zainteresiraju, pokazuju veliku upornost i koncentraciju.
Ova djeca posjeduju visok stupanj energije koja im omogućuje da se u izazovnim situacijama intenzivno koncentriraju, ali ih može i voditi u hiperaktivnost kad nisu dovoljno stimulirana.
Neuobičajeno svjesna vlastitih strategija rješavanja problema, ova djeca mogu upotrijebiti te strategije u svrhu rješavanja novih problema koji površinski mogu izgledati posve nepovezano.
KAKO POTIČEMO I KOČIMO REALIZIRANJE TALENTA?
”Naporan rad pobjeđuje talent
kada talent ne radi naporno.”
- Tim Notke -
Ako razumijemo nabrojane osobine nadarene djece nije nam teško doći do zaključka da su razvojni poticaji kreiranje sadržaja koji Branka potiču na neprestano samostalno traženje novih rješenja i pozitivno emotivno okruženje u kojem nije kritiziran kada pogriješi.
Tolerancija za pogreške proizlazi iz razumijevanja procesa učenja i naše svijesti da je moguća situacija u kojoj Branko stvara svoj osobni stil igre koji mi ne razumijemo.
S druge strane kočenje najefikasnije provodimo upornim ponavljanjima jednostavnih sadržaja koji su Branku dosadni i neprestano kritiziranje ili kažnjavanje pogrešaka.
Nerazumijevanje da je izvor tih pogrešaka njegovo isprobavanje novih rješenja temelj je procesa ukalupljivanja u naše okvire i stvaranje trajne frustracije kod Branka koja u konačnici dovodi do njegovog uprosjećivanja ako smo emotivno superiorni ili jednostavno moćniji.
Kako je talent urođen, važno je znati da će ga Branko realizirati u određenoj mjeri ovisno o svojoj osobnosti i našem vodstvu.
ŠTO SU VJEŠTINE?
Kada me otac jednog tenisača kojeg sam trenirao, vidjevši kako mu je sin loš, pitao: ”To je ono što si mog sina naučio?” Odgovorio sam mu: ”Nisam ga ja to učio, to je ono što je on naučio.”
- Toni Nadal -
Za razliku od nadarenosti koja je urođena, vještina je naučena sposobnost, i može se kod Branka razviti ako se on tom razvoju posveti. Za razvoj vještina ključni su vrijeme, trud i naše vodstvo, a napori trebaju biti dobrovoljni i sustavni.
Login To Unlock The Content!This content is visible only to members!