Velika je razlika između raditi neku stvar dobro i raditi dobre stvari.

Dobre stvari radi dobro.

Marija Papić, EHF Master Coach (u suradnji s) Aljaž Pavlič, EHF Master Coach

Prvi korak u učenju branjenja je osnovni stav vratara. 

Kako je to položaj tijela u kojem bi Leo trebao provoditi većinu vremena tijekom cijelog vratarskog vijeka, u tom položaju treba biti sposoban kretati se na vratima i iz tog položaja treba biti sposoban izvoditi većinu obrana, važno ga je naučiti stav koji je efikasan. 

Cilj učenja je naučiti stav iz kojeg je moguće izvoditi sve ili gotovo sve pokrete pri branjenju bez bilo kakvih suvišnih pokreta ili zamaha koji bi bili smetnja učinkovitosti branjenja i brzini reagiranja na različite udarce iz svih udaljenosti i kuteva.

U osnovnom   vratarskom   stavu   težina   je   ravnomjerno raspoređena na obje noge koje su razmaknute za širinu ramena, čime se osigurava potrebna površina oslonca. 

Oslonac je na prednjem dijelu stopala koja su  paralelna u odnosu na pravac udarca. Karlica je blago zakrenuta prema naprijed što je dobra osnova za brzu aktivaciju mišića odmicača natkoljenice. Projekcija centra težišta pada nešto ispred osovine koja spaja skočne zglobove čime se osigurava pojačan tonus mišića opružača skočnog zgloba obiju nogu što je značajno zbog mogućnosti odraza. Blago pogrčena koljena omogućavaju brzu aktivaciju mišića prednje strane natkoljenice koji sudjeluju u odrazu. Trup i glava su uspravni s pogledom usmjerenim prema lopti. Ruke su pogrčene u laktovima pod nešto više od 90o, a nadlaktice se nalaze u odručenju i blagom predručenju u odnosu na trup (Rogulj, 2019.). 

Dlanovi su malo ispred tijela i okrenuti frontalno, a prsti rašireni.

Kako bi pokrili veću površinu gornjeg dijela gola, položaj ruku nižih vratara treba biti viši od opisanog, dok visoki vratari mogu ruke držati u nižem položaju.

Prsa i lice okrenuti su prema pucaču što većina vratara čini intuitivno, ali poneki stoje paralelno s linijom vrata i kada puca lijevi vanjski. 

Pomoć u osvještavanju je pitanje: 

”Kada vanjski vidi manje vrata?

Kada prsima gledaš u njega ili kad si paralelno s linijom vrata?”

Vratari ove dobi uglavnom jesu sposobni naučiti sve ove detalje, ali nisu sposobni na njih obraćati pažnju tokom branjenja, pa je cilj neizravnim metodama učiti osnove i stvaranje navika koje su dugoročno dobre.

Dvije su najveće greške koju mladi vratari rade i automatiziraju: 

Spuštene ruke u osnovnom stavu

Branjenje lica prije branjenja udarca (iz dobrog osnovnog stava Leo prvo dlanovima brani lice, a nakon toga loptu koja ide u kut, čime izvodi dva pokreta umjesto da najkraćim putem, jednim pokretom brani udarac)

Neizravna metoda učenja osnovnog stava s dobrim položajem ruku i učenja ”nebranjenja lica” sastoji se od kretanja po vratima i branjenja udaraca oko tijela uz držanje lagane palice ili gume iznad glave:

 a vježbe koje se koriste sljedećeg su tipa:

Igrači stoje na udaljenosti od 7-8m, a Leo se kreće i brani udarac onom igraču kojeg imenuje. Igračima trener kaže da pucaju nisko oko Lea kako bi on mogao braniti nogama, a tijelom, nadlakticom i podlakticom udarce koji nisu precizni. 

Kako se puca loptama od spužve i pojedini udarci u glavu s te udaljenosti nisu problem.

Istu metodu koristimo i kod ispravljanja pogrešno naučenih pokreta.

Na sljedećem videu vidimo djevojku koja je automatizirala pokret pri kojem iz osnovnog položaja sve šuteve brani uz prethodno mahanje rukama iza tijela.

To je  dodatni pokret koji nije učinkovit i zbog toga ga nije potrebno izvoditi.