Istraživanje provedeno na više od 200 rukometaša i rukometašica (seniori i mlađe dobne skupine)
Istraživanje su na više od 200 muških i ženskih rukometaša (seniori i mlađe dobne skupine) proveli naši treneri Krešimir Pažin i Robert Papić
"Radije bih znao kakva osoba ima bolest,
nego kakvu bolest ima osoba."
- Hipokrat -
Uvod
Zglob kuka je kuglasti zglob kojeg čine glava femura (caput femoris) i čašica zdjelične kosti. Tijela pubične, ilijačne i ishijadične kosti čine acetabulum. Kretnje u zglobu možemo podijeliti na temelju 3 glavne osi: transverzalna os – kretnje fleksije (uredan opseg kretnje 130°– 140°) i ekstenzije (10°), sagitalna os – kretnje abdukcije (30°– 45°) i adukcije (20°– 30°) i vertikalna os – kretnje unutarnje (36°) i vanjske rotacije (13°).
Unutarnja i vanjska rotacija značajno se povećavaju pri fleksiji kuka i koljena od 90°, kada unutarnja rotacija iznosi 40 do 50°, a vanjska rotacija 30 do 45°. (Uršula Fabijanić, Liješenje displazija kuka u odrasloj dobi, Zagreb, 2017.).
Djeca i mladi rukometaši su prije 20 ili 30 godina u vrijeme svog odrastanja svakodnevno provodili nekoliko sati dnevno u slobodnoj igri uglavnom na otvorenom. Sadržaji koje su provodili bili su raznoliki (penjanja, skakanja, puzanja, padanja, hvatanja,…) i uglavnom niskog ili srednjeg intenziteta uz iznimno velik broj ponavljanja ako u obzir uzmemo sate provedene u igri kroz period odrastanja od oko 15 godina.
Kako ono što radimo, uz genetske predispozicije, oblikuje naše tijelo, tako široka paleta različitih pokreta omogućuje tijelu prilagodbu na različite zahtjeve i na taj način samostalno usklađujemo disbalanse u tijelu.
Danas, zbog sjedilačkog načina života uvjetovanog kulturološkim promjenama
većina djece nema priliku proći kroz tu vrstu prilagodbe.
Ako tome dodamo činjenicu prema kojoj se danas djeca u organizirano bavljenje sportom uključuju 7-8 godina ranije nego prije 20 godina (danas sa 6 godina, a nekad s 13 ili 14), odnos ukupnog broja sati provedenih u slobodnoj igri i rukometu značajno se mijenja na stranu rukometa.
Posljedica su mladi sportaši podložniji morfološkim i funkcionalnim promjenama uvjetovanim specifičnim rukometnim zahtjevima.
”Između podražaja i odgovora postoji prostor.
U tom se prostoru nalazi naša sloboda i snaga da odaberemo svoj odgovor.
U našem odgovoru leži naš rast i naša sreća.”
- Viktor E. Frankl -
Rukomet je igra u kojoj su kretanja koja igrač izvodi vrlo raznolika, ali dominantno je unilateralan sport u kojem se neki pokreti ponavljaju puno više od ostalih (dodavanje lopte i šutiranje ako promatramo ruke i trup, te zaustavljanje maksimalne brzine kretanja i promjene pravca ako promatramo noge i trup) te je zbog toga idealan za stvaranje disbalansa u tijelu.
”S obzirom da je većini igrača desna ruka dominantna,
lijeva noga se koristi kao uporište za većinu pokreta.”
Skok šut, doskoci, promjene pravca kretanja, ubadanja i fintiranja čine najveći dio kretanja u napadu, a u obrambenim akcijama braniči najčešće koriste lijevi dijagonalni stav jer najčešće zaustavljaju dešnjake.
Svi nabrojani pokreti započinju zaustavljanjem tijela.
Kako se to zaustavljanje uglavnom izvodi unilateralno na lijevoj nozi, a koljeno nema slobodu pokreta rotacije oko transverzalne osi, da bi tijelo ostalo stabilno mora se spriječiti rotacija u skočnom zglobu i unutarnja rotacija kuka.
Za efikasno zaustavljanje potrebna je prilagodba tijela za sposobnost stvaranja velikih sila na što kraćem putu.
Dugotrajnim procesom jačanja mišića i skraćivanjem tetiva tijelo postaje efikasnije u skraćivanju pokreta unutarnje rotacije kuka.
”Međutim, zbog pretjerane upotrebe
stvara se tjelesni disbalans koji lijevi kuk dovodi do povećane sklonosti ozlijedama, sindromima i srazovima (impigement).”
”Kada si mlad, imaš lice koje su ti roditelji poklonili.
Nakon četrdesete imaš lice koje zaslužuješ.”
- Edwin M. Stanton -
Disbalans definiramo kao sposobnost tijela da se usred neprirodnog položaja i upotrebe jednog dijela sustava onemogući njegova funkcija, stoga se drugi dio istog sustava prilagodi i preuzima ulogu koja mu nije primarna funkcija.
Učestalim ponavljanjem ove akcije disbalans se povećava i narušava funkciju sustava u cijelini.
Ako zglob nema prirodnu slobodu pokreta, ako je mišić često u spazmu ili ako tetiva ima smanjenu elastičnost, prilagodbom tijelo će kompenzirati te nedostatke, ali samo u iznimno rijetkim slučajevima te kompenzacije uspješno će nadomjestiti efikasnost koju bi sportaš imao da je u prirodnom skladu.
Uz smanjivanje efikasnosti sustava,
tjelesni disbalansi povećavaju rizik od ozlijeđivanja.
M. L’Hermete i sur. u svome radu iz 2006. dokazuju povećan broj slučajeva osteoartritisa kukova kod umirovljenih profesionalnih rukometaša u odnosu na običnu populaciju (kontrolna grupa).
U prilog prethodno navedenim tezama ide i pokazatelj kako je pojava osteartritisa veća na lijevom kuku u odnosu na desni.
Na 20 bivših rukometaša koji su činili ekperimentalnu grupu i 39 osoba iste životne dobi koji se nisu profesionalno bavili nikakvim sportom, autor utvrđuje kako čak 60% ispitanika iz ekperimentalne skupine ima oboljena osteoartritisa na jednom ili oba kuka. Uspoređujući s eksperimentalnom grupom, u kontrolnoj grupi kod 13% ispitanika pronađeni su oblici osteoartritisa.
Također, unutarnja rotacija kukova u eksperimentalnoj skupini značajno je manja: za 7 stupnjeva,
Podatci dobijeni mjerenjem seniorske ekipe u RK ”Metalac” (2. nivo nacionalnog natjecanja) potvrđuju teze o značajnoj smanjenosti sposobnosti unutarnje rotacije kukova iz navedenih istraživanja:
Vad, V., B., i sur. u svome radu iz 2003 provedenog na 100 profesionalnih tenisača utvrđuje kako je zbog velikog broja akcija u kojima tenisač dominantno pivotira oko jedne noge pri izvođenju elemenata (pokret koji je gotovo isti dominantnim rukometnim pokretima: dodavanje lopte, ubadanje i šutiranje), tenisači imaju značajno manju unutarnju rotaciju dominantnog kuka u odnosu na nedominatni kuk.
Autor utvrđuje razliku od 7,2 stupnja
između unutarnje rotacije dominantnog kuka
u korist grupe koja nema problema s donjim dijelom leđa.
Na nedominantnom kuku ta je razlika tek 3 stupnja. Gledajući unutar skupine, simptomatska skupina ima razliku između dominantnog i nedominantnog kuka čak 15,5 stupnjeva u korist nedominantog kuka. Dok je kod skupine koja nema problema s donjim dijelom leđa razlika 7,5 stupnjeva. Tako autor zaključuje korelaciju između smanjene unutarnje rotacije kuka i problema s donjim dijelom leđa.
Asheesh Bedi i sur. U svom radu iz 2014 provedenog na 324 igrača američkog nogometa utvrđuju kako je prisutna korelacija između stupnja ograničenog kretanja kuka i rizika od ozljede ACL-a. Iako klinička paradigma zahtijeva daljnju potvrdu, ova studija naglašava da je posjedovanje dovoljnog aksijalnog rotacijskog opsega pokreta u kuku važna i komplementarna s procjenom poravnanja osi koronalnih i sagitalnih udova u kirurškom liječenju puknutog prednjeg križnog ligamenta.
Identificiranjem sportaša s ograničenom unutarnjom rotacijom kuka kao rizičnih za puknuće ACL pomoći ćemo im odgovarajućim savjetovanjem, a prikladni programi treninga mogu čak spriječiti ozljedu ACL-a.
S obzirom na navedeno, te pregled literature i istraživanja koja ukazuju na povezanost nedostatka unutarnje rotacije kuka i ozlijeda prednjih križnih ligamenata (Asheesh Bedi, Russell F. Warren, Edward M. Wojtys, You Keun Oh, James A. Ashton-Miller, Hanna Oltean, and Bryan T. Kelly, Restriction in hip internal rotation is associated with an increased risk of ACL injury, 2014.), problema u donjem dijelu leđa (Vad, V., B., is sur. Hip and shoulder internal rotation range of motion deficits in professional tennis players, 2003.) pojave femuroacetabularnog sraza (Kapron L., A., i sur., Internal Rotation Is Correlated to Radiographic Findings of Cam Femoroacetabular Impingement in Collegiate Football Players, 2012.) i osteoartritisa kuka (L’Hermette, M., Hip passive range of motion and frequency of radiographic hip osteoarthritis in former elite handball players, 2006.)
nužni korak jest utvrditi kada i u kojoj mjeri
igranje rukometa počinje stvarati disbalanse na tijelu
i u kojoj mjeri je moguća zaštita igrača od ozljeda.
Metode rada
Dvije skupine dječaka starosne dobi od 12 do 14 godina koje treniraju 450 minuta treninga u 5 trenažnih dana (od ponedjeljka do petka).
Ukupan broj ispitanika je 27, od čega 13 dječaka u eksperimentalnoj skupini i 14 u kontrolnoj skupini. U posljednje 4 godine ekperimentalna grupa u prosjeku je 30% treninga (oko 100 minuta tjedno) provodila tzv. korektivne trenažne sadržaje u treningu, dok kontrolna skupina 4 godine nije planski provodila korektivne sadržaje, već su dominantni bili rukometni sadržaji.
Podatci su prikupljeni pomoću mjerenja unutarnje rotacije kuka koje je provodio isti mjeritelj za obje skupine. Ispitanik je legao na trbuh rukama postavljenim ispod brade. Noge su bile opružene u kuku, dok je mjerena noga bila u fleksiji koljena od 90 stupnjeva. Na znak mjeritelja ispitanik je stopalo pustio da se uz pomoć gravitacije spušta na vanjsku stranu u odnosu na tijelo. Kako ne bi bilo kompezacijske rotacije kukova i lumbalnog dijela leđa ispitaniku je pritisnuta stražnjica uz podlogu.
Kut je izmjeren pomoću aplikacije My ROM, Dr. Carlos Balsalobre-Fernandez, PhD, na uređaju Apple iPad Air 3, California.
Uređaj je postavljen na vanjsku stranu potkoljenice te je slijedio nogu do krajnje pozicije (unutarnja rotacija kuka). S obzirom da softver automatski postavlja lijevu nogu kao prvu koja se ispituje, ispitivanje je provedeno na taj način. Za provjeru statističke značajnosti podataka dvaju grupa korišten je T-test za nezavisne uzorke.
Rezultati i rasprava:
Deskriptivnom statistikom utvrđena je statistički značajna razlika između aritmetičkih sredina ekperimentalne i kontrolne skupine (T= 2,26).
Kako je t-vrijednost u pozitivnom predznaku
potvrđuje se da eksperimentalna grupa ima značajno veću vrijednost u mjerenjima u odnosu na kontrolnu skupinu.
U tablici 1. nalaze se rezultati mjerenja svakog igrača eksperimentalne i kontrolne grupe za lijevi kuk.
Usporedbom rezultata obje grupe s kriterijima navedenim u uvodu
zaključujemo da kontrolna grupa nema dovoljan opseg pokreta u kuku,
te je taj opseg pokreta u odnosu na eksperimentalnu grupu značajno manji.
Dosadašnja istraživanja su provedena na odrasloj populaciji i kreću se oko 35 stupnjeva unutarnje rotacije kukova. Kako djeca u dobi od 14 godina i mlađi, a posebno u muškoj populaciji još nisu došli do platoa rasta i razvoja tijela, te su njihova mišična i vezivna tkiva elastičnija, a zglobna tkiva mobilnija, očekivani opseg pokreta u kuku kod ispitanika trebao bi biti veći nego u odraslih osoba.
”Da sam znao da ću toliko dugo živjeti,
bolje bih se brinuo o svom tijelu.”
- Billy Noonan -
Analizom podataka zaključujemo kako se već u ranoj dobi pojavljuju posljedice velikog volumena rukometnog treninga na rukometaše ako se planski ne provode dodatni trenažni sadržaji.
S obzirom da ne možemo utjecati na sjedilački način života mladih rukometaša, niti na specifične zahtijeve sporta, potrebno je plan rada osmisliti tako da u njemu bude dovoljno korektivnih sadržaja koji su poticaj za smanjivanje disbalansa nastalih provođenjem rukometnih treninga.
Smisao ”Rukometnog Odgoja” je učenje tehničkih elemenata izvođenjem pokreta u cjelosti, uz istovremeni razvoj psihomotoričke brzine i tehničko-taktičke kreativnosti. Pretpostavka na kojoj se temelji je poštivanje individualnih razlika među djecom i vjera u biološku sposobnost samostalnog stvaranja motoričkih programa prilagođenih njihovoj individualnosti. Tako oblikovan motorički model bit će savršeno usklađen s biološkim karakteristikama jer je oblikovan autousklađivanjem, pa je objektivno kako će na kraju procesa biti i uspješniji. (Marija i Robert Papić, Učenje Kreativnosti u Sportu, Zagreb, 2012.)
Rezultati testiranja eksperimentalne skupine pokazuju da se planskim provođenjem tih sadržaja negativni utjecaj specijaliziranog rukometnog treninga može smanjiti do te mjere da mladi rukometaši odrastaju uz normalnu pokretljivost kuka.
Te sadržaje potrebno je početi provoditi od najmlađe dobi jer se dugotrajnim ponavljanjem rukometnih pokreta stvaraju i utvrđuju motorički obrasci koji povećavanjem snage do seniorske dobi značajno povećavaju disbalanse nastale kroz djetinjstvo.
„Ne savijaj se. Ne razvodnjuj se. Ne racionaliziraj. Ne uređuj vlastitu dušu prema modi.
Nego nemilosrdno slijedi svoje najintenzivnije opsesije.“
- Anne Rice -
Slijedeći metode učenja Rukometnog Odgoja koje se temelje na ideji da je ljudsko tijelo integralni sustav, u radu s eksperimentalnom skupinom nismo upotrebljavali korektivne vježbe kojima je cilj lokalno poboljšanje sposobnosti unutarnje rotacije kuka.
Dodatni sadržaji koji su provedeni bili su usmjereni na razvojni poticaj što većeg broja različitih sposobnosti (koordinacija, propriocepcija, eksplozivna snaga, fleksibilnost, stabilnost,…), intenzitet rada bio je nizak ili srednji, a volumen velik.
Upotrebljavane vježbe izvode se upotrebom cijelog tijela uz istovremeni poticaj razvoja nekoliko sposobnosti:
vježbe sportske gimnastike (kolut naprijed, kolut natrag, leteći kolut, judo pad naprijed, premet strance, jednoručni premet strance, stoj na lopaticama, stoj na glavi, stoj na rukama, stoj na rukama + kolut naprijed, premet naprijed, rondat, kolut natrag + stoj na rukama, vis na karikama, salto naprijed, premet natrag, …),
osnove atletske škole (niski skip, visoki skip, indijanac, izbacivanje potkoljenica, zabacivanje potkoljenica, prekorak-zakorak, bočno kretanje korak-dokorak, grabeći korak, step, preskakanje vijače, frontalni i lateralni prelasci preko prepona u visini kukova, različite kombinacije sunožnih i jednonožnih skokova kroz koordinacijske ljestve “kidgrid”, učenje tehnike doskoka i odraza na obje i jednu nogu pravocrtno i s rotacijom,…),
vježbe snage (izvođenja sklekova, obrnutih sklekova, čučanj bez vanjskog opterećenja, tehnika i snaga ispada naprijed, natrag i bočno, učenje zgibova i izometrička snaga u izdržaju u poziciji zgiba,… ),
i različite vježbe penjanja (na uže, na preču),
njihanja (na ručama, preči i karikama ),
puzanja, hodanja četveronoške,…
Rezultati testiranja pokazuju kako je uz razvoj ciljanih sposobnosti na koje se htjelo utjecati upotrebom tih vježbi, ”slučajna” posljedica takvog treniranja bolja unutarnja rotacija kuka, iako se time nije posebno bavilo.
”Statistika nije zamjena za zaključivanje.”
- Henry Clay -
Zaključak
Zglob kuka je, uz rame, najpokretljiviji zglob na ljudskom tijelu.
Uzmemo li u obzir prirodu rukometa i njegove zahtjeve, kuk je važan za uspješnu izvedbu mnogih elemenata igre (kretanja u napadu i obrani, izvedba elemenata bacanja, odrazi, doskoci, usporavanja, zaustavljanja, promjene smjera i pravca kretanja,…).
Smanjena pokretljivost zgloba koji je po prirodi vrlo pokretljiv dovodi do ograničenja u pokretima, odnosno sportskoj izvedbi, čime se u tijelu stvaraju disbalansi koji često dovode do ozljeda.
Navedena mjerenja pokazuju da je bavljenje rukometom povezano sa smanjenom pokretljivosti kuka, a provođenje dodatnog programa za razvoj šireg spektra sposobnosti doprinosi skladnijem razvoju tijela.
Takvo tijelo omogućit će rukometašu maksimalno ispoljavanje sila u svim pokretima, njihovo zaustavljanje i kontrolu što će dovesti do kvalitetnijeg izvođenja rukometnih elemenata, duljeg bavljenja sportom i kvalitetnijeg života nakon sportske karijere.
Eksperimentalna grupa treninzima nerukometnog tipa u djetinjstvu (gimnastika, atletika, snaga, jakost, koordinacija,…) uspješno održava razinu unutarnje rotacije kuka ne-invazivnim načinom (nisu izvođene vježbe mobilnosti kuka).
Daljnjim longitudinalnim istraživanjima potrebno je utvrditi u kojoj se dobi počinju stvarati ograničenja amplitude pokreta u kukovima, te kakav je dugoročan utjecaj korektivnih programa na tu sposbnost.
Nedostatak istraživanja jest mali broj znanstvenih radova o utjecaju bavljenja sportom na pokretljivost kukova kod mladih sportaša.
Istovremeno s provođenjem istraživanja na muškarcima, proveli smo mjerenje svih starosnih kategorija u ženskom profesionalnom klubu RK ”LOKOMOTIVA” i rezultati mjerenja nalaze se u sljedećoj tablici.
Očekivali smo da su kod djevojaka kukovi mobilniji nego kod muškaraca, što pokazuju i mjerenja.
Ono što je zanimljivo je gotovo jednaka unutarnja rotacija kuka u svim starosnim kategorijama, te podatak da je ta mobilnost veća od prosječne što je u nekim radovima povezano s povredama koljena.
Tablica br. 2 pokazuje odnos unutarnje rotacije kuka za sve grupe navedene u istraživanju:
PROGRAM PREVENCIJE:
01. Odmicanje povijene potkoljenice ležeći na prsima
02. Odmicanje povijene potkoljenice uz pokret zdjelice ležeći na prsima
03. Odmicanje povijene potkoljenice uz pokret zdjelice ležeći na prsima 2
04. Odmicanje potkoljenice uz povijenu natkoljenicu ležeći na boku
05. Podizanje potkoljenice uz povijenu natkoljenicu ležeći na boku 2
Login To Unlock The Content!This content is visible only to members!
Za nastavak čitanja, potrebno je registrirati se.