Postoje djeca i odrasli koji jedva čekaju kraj utakmice i kada on dođe osjećaju olakšanje,

pogotovo u slučaju pobjede.

Postoje djeca i odrasli koji jedva čekaju početak utakmice i kada ona završi,

malo su tužni jer bi htjeli još igrati.

Zašto?

Što te ne slomi, ojača te.

Što te slomi, slomilo te.

Ako vodimo seniorsku ekipu u kojoj su igrači motivirani, gotovo nikada ne dolazimo u sukob na treninzima u kojima je dominantna komponenta fizička priprema (vježbanje u teretani ili kada se treniraju isključivo kondicijske sposobnosti). Gotovo svi sukobi rađaju se na taktičkim treninzima ili tokom utakmica.

Zašto je tome tako, ako je kondicijski trening fizički najzahtjevniji?

Mjerenjem pretrčanih (kilo)metara, vrlo lako dolazimo do zaključka da je kondicijski trening ili barem neki njegov dio uglavnom naporniji od utakmica.

Ovisno o mjestu u ekipi, danas je uobičajeno da seniori na jednoj utakmici pretrče između 3000 i 5000 metara. Oni iz ekipa koje imaju dva treninga dnevno, vrlo često toliko pretrče prije podne, a poslije podne ponovno treniraju.

Svima nam je poznato koliko je teško igrati važne utakmice svaka dva dana. Na velikim seniorskim natjecanjima poput Olimpijskih Igara nerijetko neke ekipe budu najbolje u prvom tjednu natjecanja, a u drugom potonu. Ili obratno.

I tokom natjecanja puno se govori o tome kako je koji trener odmarao svoje igrače i utjecaju odmora na konačni rezultat.

Ako znamo da gotovo niti jedan igrač ne igra više od 60 minuta svaka 2 dana, vrlo je lako izračunati da su fizička naprezanja natjecanja manja od trenažnih koja su ti isti igrači prošli u pripremama za njega.

Tome je tako jer umor ne nastaje samo tjelesnim naporom, nego je zbroj ili umnožak fizičkog napora, visokih očekivanja, treme prije i stresa tokom utakmica, emocionalnog proživljavanja komentara nakon pobjede ili poraza, ...

Ako je na profesionalne igrače, ljude koji su pripremljeni za najveće napore, toliki utjecaj emocionalno - mentalne komponente sporta, kakvi su utjecaji treninga, trenera i utakmica na djecu?

Tradicionalnim gledanjem trenažnog procesa djece i odraslih, došlo se do zaključka kako opterećenje pojedinog treninga ovisi o dvije dimenzije:

1. volumen
2. intenzitet

i prikazuje se površinom ispod linije koja označava njihov odnos: