Igračko iskustvo:

RK Medveščak, RK NEXE, RK Dubrava

Trenersko iskustvo:

RK ”Metalac”, RK ”Maksimir Pastela”

Profesor tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj školi Silvija Strahimira Kranjčevića

Najvažnije trenerske vještine trenera iz tvoje mladosti?

”Znanje o rukometnoj igri.

Ne sjećam se posebno neke situacije.

Kad bi nakon određenog perioda vidio napredak u igri ekipe, osobni napredak znao sam da trener zna što radi.

Uz znanje, posvećenost ekipi, pojedincu i dosljednost u radu.”

Koje trenerske vještine smatraš najvažnijima kod sebe?

”Kako od prvog dana radim s mladima, trudim se usaditi im ljubav prema rukometu i sportu općenito.

Veliku pažnju pridajem vrijednostima jer mislim da su one najvažnije, a uz njih i znanje.”

Koje su najveće vrijednosti tradicionalnih metoda učenja, a koje rukometnog odgoja?

”Od tradicionalnih metoda učenja najvrijednije su medalje rukometaša sa olimpijskih, svjetskih i europskih natjecanja i individualna priznanja. 

Najveća vrijednost metoda rukometnog odgoja je učenje u okruženju koje potiče slobodu.

Slobodu odabira, procjenjivanja, odlučivanja…

Sloboda je preduvjet za stvaranje novog, ona omogućava pojedincu ostvarivanje njegovog punog potencijala. 

Jednog dana doći će i medalje. ?”

Zašto misliš da su emocije odgojni kamen temeljac?

”Na žalost, obitelj kao temeljna zajednica sve više gubi značaj u mom okruženju.

Djeca provode više vremena u institucijama,

poremećaji u ponašanju su učestaliji, sposobnost koncentracije je niska, teže se nose s kritikom, neuspjehom.”

Kakva su tvoja iskustva u radu s djecom i mladima u školi, a kakva u klubu?

”U školu i klub djeca dolaze kako bi stekla vještine i znanja.

Različitost vidim u strukturi i pristupu.

U školi se provodi plan i program na razini cijele države s malim odstupanjima od škole do škole.

U klubovima plan i program ne postoji ili postoji u nekim klubovima.

Dijete je prepušteno trenerovim idejama i viziji rukometne igre.

Plan i program u školi je svestraniji i provodi se sa općom populacijom djece, a u klubovima je orijentiran na sport kojim se bave klinci.

Zbog sustava ocjenjivanja u školi su djeca pod pritiskom stalnog procjenjivanja.

Češće do izražaja dolazi da nešto moraju pa su pod stresom, dok su na treningu opuštenija, vole sport koji su odabrala i motivirana su.

Odnos učitelja i učenika je distanciraniji, služben. Dok je u klubu odnos s trenerom prisniji.”

Zašto je Hrvatska tako dobra u rukometu?

”Genetski potencijal,

učenje rukometa i vodstvo tradicionalnim metodama od strane velikog broja kvalitetnih trenera, rukometnih entuzijasta stvorilo je dobitnu kombinaciju.”