Čovjek je živio kraj igrališta i jako ga je smetala buka klinaca koja su se dolazila igrati.
Što god učinio, nikako ih se nije mogao riješiti. Prijetio im je, tjerao ih, vikao na njih, molio ih da ne dolaze, ali ništa nije palilo.
Onda je jedan dan došao na igralište i svakom dao 15 kuna i rekao im da će im i sutra dati jednako, ako opet dođu.
Neko vrijeme, svaki dan kad bi klinci došli dao bi im 15 kuna. Kada ih je na to naviknuo, došao je jedan dan i rekao da im više ne želi davati novce za dolaske.
Klinci su odlučili kako nema šansi da se besplatno dolaze igrati na to igralište i prestali su dolaziti.
Pitanje koje bi si mi mogli postaviti je:
Dolaze li klinci na rukomet iz istog razloga?
Ovako završava većina dječjih turnira:
Uz poruku organizatora:
Najbolji su doma otišli sa zasluženim peharima i medaljama.
ili
Svi sudionici dobili su medalju koju su zaslužili sudjelovanjem na turniru.
Nadamo se kako će medalje biti motiv više za nastavak bavljenja sportom i lijepa uspomena na bezbrižne dane igre i veselja!
Prevara dijeljena medalja je u tome što one nisu namijenjene djeci nego odraslima. Trenerima, klupskim činovnicima i roditeljima.
Djeca bi se došla igrati i bez medalja, a odraslima su potrebne za slijedeće namjene:
Organizatoru turnira za promociju turnira.
Klupskim činovnicima za promociju kluba
Trenerima za osobnu promociju.
Roditeljima kao motivacija za plaćanje članarine i dovoženje djece na treninge i takve turnire
Upravo te medalje jedan su od razloga prestanka igranja rukometa u pubertetskoj dobi.
One su materijalizacija jedne pogrešne ideje:
Djeci su potrebne nagrade da bi igrala rukomet.
Istina je upravo suprotna:
Djeci je potrebno igranje.
Među najmlađima medalje dobiju svi, a među starijima samo najbolji.
Postavimo si par važnih pitanja:
Što su medalje?
Metalna potvrda da je netko bolji od nekog drugog.
Kako dolazimo do medalja?
Pobjedama.
Koja je posljedica ovakvog sustava na klubove i trenere?
Usmjerenost rada na postizanje rezultata, tj. pobjeda.
Koja je posljedica na djecu:
Ona postaju sredstvo za ispunjavanje ciljeva odraslih kojima su okružena.
Usmjerenost odraslih na materijalno pomalo gasi suštinu bavljenja rukometa, a to su igra i uživanje u igri.
PRIČA UMJESTO ZAKLJUČKA
Čovjek je živio kraj igrališta i jako ga je smetala buka klinaca koja su se dolazila igrati.
Što god učinio, nikako ih se nije mogao riješiti. Prijetio im je, tjerao ih, vikao na njih, molio ih da ne dolaze, ali ništa nije palilo.
Onda je jedan dan došao na igralište i svakom dao 15 kuna i rekao im da će im i sutra dati jednako, ako opet dođu.
Neko vrijeme, svaki dan kad bi klinci došli dao bi im 15 kuna. Kada ih je na to naviknuo, došao je jedan dan i rekao da im više ne želi davati novce za dolaske.
Klinci su odlučili kako nema šansi da se besplatno dolaze igrati na to igralište i prestali su dolaziti.
Pitanje koje bi si mi mogli postaviti je:
Prestaju li klinci na rukomet dolaziti iz sličnog razloga?