”Ne bojim se čoveka koji je nekada trenirao 10.000 udaraca.

Bojim se onoga ko je jedan udarac trenirao 10.000 puta.”

- Bruce Lee -

Biomehanički gledano pokret obrane udaraca s vanjskih pozicija jednostavan je: ako lopta ide u kut vrata vratar treba bočno iskoračiti i reagirati ovisno kamo lopta ide.

Ako lopta ide visoko ili poluvisoko zaustavlja se rukom, a ako ide nisko nogom.

Ovaj stil branjenja u nastavku rada zvat ćemo ”školovani stil” jer uz njega postoji ”intuitivni stil” branjenja nastao iz dječje prirodne reakcije, a to je bacanje za loptom.

Integralno učenje temelji se na ideji da je uz učenje izvođenja pokreta (biomehanika pokreta), istovremno potrebno učiti upotrebu tog pokreta u igranju rukometa, što znači da ga je potrebno povezivati s nesvjesnim procesom reagiranja na udarce u igri (psihomotorička brzina) i svjesnim nadmudrivanjem s napadačem (tehničko – taktička kreativnost).

Neizravne metode učenja pogodne su za takvu vrstu učenja jer Emila potiču na samostalno rješavanje problema koji pred njega postavljamo vježbama i verbalnim tehnikama usmjeravanja, te on na taj način stvara modele nadigravanja s vanjskim igračima prema kojima je njegova uloga aktivno branjenje, a ne puko reagiranje na dolazak lopte prema vratima.

Zadaci koje pred Emila postavljamo neizravnim metodama učenja mogu biti od samostalnog stvaranja biomehaničkih modela izvođenja nekog pokreta do taktičkog djelovanja u različitim situacijama iz igre.

Kod izravnih instrukcija česta pojava je naš osjećaj da je vratar nešto naučio jer smo to precizno objasnili, a istovremeno on nije usvojio informaciju i zbog međusobnog odnosa ne daje nam povratnu informaciju o tome.

S druge strane, postavljanjem pitanja iz Emilovog odgovora vrlo lako procijenjujemo u kojoj mjeri je usvojio neko znanje.

Kako je dugoročni cilj da nauči samostalno nalaziti rješenja problema, kako u igri, tako i u sportskom okruženju, cilj je od djetinjstva tome ga učiti.

Verbalni alat koji koristimo za neizravno vođenje zbog toga je postavljanje pitanja.