”Idealan položaj braniča je između lopte i gola.
To je vrlo teško postići individualno,
još teže sa svih 6 braniča,
a gotovo nemoguće 60 minuta.”
Najbolji način učenja je onemogućiti braniču hvatanje napadača za dres, povlačenje i sl., a najčešće vježbe koje treneri upotrebljavaju je igranje obrane s rukama na leđima.
Osobno, ni kao igrač nisam volio sudjelovati u takvim vježbama i možda baš zbog toga, ni kao trener ih ne upotrebljavam jer takvo kretanje vidim kao neprirodno. Biomehanički ljudsko tijelo u prostoru se kreće usklađenim pokretanjem ruku i nogu, a uz to zaustavljanje napadača prsima u rukometu je gotovo nemoguće. Također, s rukama na leđima nemoguće je igrati grupnu obranu u kojoj je potrebno čitanje igre, preuzimanje, presjecanje dodavanja, oduzimanje lopte,…
Metodu koja je riješila sve nedostatke pronašao sam u knjizi ”Umijeće pobjeđivanja” autora Billa Belichika.
Zašto je položaj između lopte i gola idealan?
Ako je Ante ispred napadača, njemu je vrlo teško zabiti gol, Ante nema potrebu zaustavljati ga faulom, pogotovo nema potrebe povlačiti ga ili raditi nešto zbog čega bi bio isključen 2min. iz igre,…
Ako je svih 6 braniča sposobno tako igrati, nemoguće je zabiti gol.
Naravno da takvo idealno igranje nije moguće, pogotovo nije moguće 60 minuta, ali znamo da će se težeći tom idealu ekipa braniti bolje nego ako tom idealu ne težimo. Metode kojima pokušavamo tome težiti su različite.
Najbanalnija je igranje plitke obrane u nadi da će naš golman obraniti šuteve vanjskih igrača preko i pored Ante, a gustoća koja se time postiže omogućit će, uz međusobna pomaganja, lakše postavljanje svih braniča ispred lopte.
Uz različite taktičke dosjetke, održavanje gustoće, tj. malog razmaka među braničima osnovni je grupni i kolektivni alat kojim dolazimo do željenog cilja.
Drugi alat kojim se služimo su sljedeće vježbe igranja obrane u kojima Antu dovodimo u situacije u kojima ne može hvatati ili povlačiti za dres napadače i time si pomagati u situacijama kad osjeti da se radom nogu ne stiže postavljati ispred napadača ili lopte i gola. Neizravnom metodom koju sam posudio iz knjige Umijeće pobjeđivanja dovodimo Antu u otežane uvjete igranja obrane čime trening postaje teži od utakmice, što je razvojni poticaj koji želimo kreirati.
Kao i druge neizravne metode učenja koje su dobre, toliko je jednostavna da ju može provoditi svaki trener, od početnika do vrhunskog nivoa.
Upotrebljavamo ju u svim dobnim skupinama u igri 1na1, grupnom i kolektivnom igranju.
Za Antu je razvojni poticaj bez obzira koliko ima godina jer je moguće kreirati igru i natjecanje u kojima on može pobijediti, a ne samo vježbe koje odrađuje.
Velika prednost pred drugim metodama je u tome što Ante igra obranu koja je taktički identična igranju na utakmicama, pa nema ”transfera sposobnosti” što je obično obilježje drugih metoda.
This content is visible only to members!
Login To Unlock The Content!
