Sve ima svoju cijenu.
U turnirskom sustavu natjecanja i s igračima podjednake kvalitete, mnogi treneri unaprijed odluče minutažu igrača podijeliti podjednako i to najčešće dobro djeluje na emotivno stanje u grupi, ali u presudnim utakmicama može imati visoku cijenu.
Dobar primjer za plaćanje visoke cijene ovakvog načina vođenja grupe je ova utakmica jer bi s pobjedom Slovenija nastavila natjecanje i borila se za medalju.
Objašnjenje:
Ekipa ima 3 dešnjaka koji igraju podjednako: Maškovšek 34 napada, Zarabec 33 i Bombač 33. Mijenjaju se tako da Zarabec igra samo srednjeg vanjskog, Mačkovšek lijevog, a Bombač igra lijevog i srednjeg vanjskog.
Na ovoj utakmici ključni nedostatak ovakve podjele minutaže je ekipna efikasnost kada je Bombač lijevi vanjski:
a na desnom krilu i desnom vanjskom izmjenjuju se Dolenec i Janc.
Drugi detalj koji u unaprijed odlučenim sustavima često ostaje skriven je podatak o tome koja je kombinacija vanjskih igrača na toj utakmici najuspješnija.
Na ovoj utakmici to su i u prvom i u drugom poluvremenu Mačkovšek – Zarabec – Dolenec. Sigurni smo da bi odigrali više zajedničkih posjeda da je tokom utakmice trener znao taj podatak.
Slična situacija dogodila se na poziciji pivota gdje je Gaber odigrao 31 napad, a Suholežnik 23, iako je ekipa bila značajno efikasnija kada je igrao Suholežnik.
