”Puno je igrača koji dobro znaju dodavati loptu i šutirati, a nisu dobri igrači,
ali ne postoji nijedan dobar igrač koji to ne zna dobro raditi.”
Kalina Kažić je djevojčica dovoljno nadarena za igranje desnog krila u svojoj kategoriji u RK ”Budućnost” i reprezentaciji Crne Gore.
Ana Papić je djevojka dovoljno nadarena za igranje srednjeg vanjskog u svojoj kategoriji u RK ”Lokomotiva” i reprezentaciji Hrvatske.
Dakle, obje su dovoljno nadarene za igranje u najboljem klubu i reprezentaciji u državi u kojoj žive.
Osim talenta, zajednička im je loša biomehanika pokreta bacanja lopte, tj. obje guraju loptu kada ju dodaju ili šutiraju.
Razlika je u tome što Kalina ima 12 godina, a Ana 17.
Kalina
Kalinu sam upoznao na JR4 kampu i proces odvikavanja od pokreta guranja lopte i učenja bacanja lopte trajao je 10 dana u kojima je korektivne vježbe izvodila oko pola sata do jednog sata dnevno.
Prvih par dana ”stari pokret” bio je dominantan i usvajanje pokreta u vježbi s tenisicom tekao je s dosta poteškoća, ali kada je ”osvijestila pokret” učenje se u drugom dijelu kampa ubrzalo.
Video koji prikazuje učenje presjek je osnovnih koraka kroz koje je prošla.
Ana
Ana je djevojka koja je prije početka ”reprogramiranja” guranja lopte u dodavanje bacanjem lopte i šutiranja ”bič” udarcem rukomet igrala oko 10 godina.
Već u prvom treningu svladala je kako ”vrtiti tenisicu” i osvijestila biomehaniku dodavanja lopte bacanjem, međutim proces reprogramiranja pokreta dodavanja i šutiranja ”bič” udarcem umjesto guranja lopte u igri trajao je oko 4 mjeseca.
Individualni rad provođen je dva puta tjedno po 2 sata, a uz reprogramiranje biomehanike pokreta provođen je i individualni program fizičke pripreme kojem su ciljevi bili:
- mobilnost ramena (prije početka rada. postojala je smanjena unutarnja rotacija. ramena) i torakalna mobilnost
- snaga (prvenstveno troglavog mišića nadlaktice) i stražnjeg mišićnog lanca (kuk, kralježnica, lopatica, rame, lakat)
Video koji prikazuje učenje presjek je osnovnih koraka kroz koje je prošla u ta 4 mjeseca.
ZAKLJUČAK
I nadarenoj djeci nekada je potrebna trenerska pomoć u učenju najjednostavnijih rukometnih elemenata kao što je dodavanje lopte i šutiranje.
Od iznimne je važnosti djecu dobro naučiti dodavati loptu i šutirati tako da ne guraju loptu jer je pogrešno naučen i automatiziran pokret puno teže ispraviti, a što ga duže igrač ponavlja proces reprogramiranja je složeniji i mukotrpniji.
Posebno je teško nekim igračima emotivno prihvatiti činjenicu da ne znaju tako banalnu stvar, a proces osvještavanja i prihvaćanja potrebe za novim učenjem emotivno može biti vrlo buran.
Zahvaljujem Jovanki Radičević i Kalininim roditeljima na dopuštenju za korištenje video zapisa, zasluga za vježbu s tenisicom ide Krešimiru Pažinu, a za vježbe mobilnosti i snage Krešimiru Šošu.
