”Kad radiš stvari kako treba,
ljudi neće biti sigurni da si išta napravio.”
– Zimmermanov zakon pritužbi –
Na videu koji je snimljen u našem ljetnom rukometnom kampu vidimo kako se igrači dobi do 11 godina raduju jer je jedan od njih zabio gol. To je zato jer je tim golom njegova ekipa pobijedila.
Različiti su oblici šuterskih treninga i njihovi ciljevi. Nekad je cilj dovođenje (najčešće seniorskih) igrača u formu, nekad je učenje i ponavljanje biomehanike pokreta šutiranja, nekad je golmanski trening,… Trenerski je posao oblikovati (šuterski) trening ovisno o ciljevima treninga i dobi igrača koje vodi.
Mislim da igrači svih kategorija, a pogotovo djeca, vole natjecanje.
Mark Lausen-Marcher dao je ideju:
Nnatjecanje je organizirano tako da igrači jedne ekipe šutiraju golmanu suprotne ekipe. Svaka ekipa ima jednu loptu koju igrači međusobno dodaju i šutiraju redoslijedom po napadačkim pozicijama od lijevog do desnog krila, pa kružni napadači. Ekipa koja prva zabije 10 golova pobijedila je.
Na videu iz kampa vanjskim igračima linija 9m je prijestup i ne smije se voditi lopta. To igrače dovodi u situaciju da, uz dobro izvođenje šuteva, trebaju izvoditi brza, dugačka, precizna hvatanja i dodavanja lopte što je dječacima ove dobi izazovno.
Igra poprima različite oblike uvođenjem različitih pravila i zadataka ovisno o ciljevima pojedinog treninga.
Ograničavanje kuta šutiranja krila postavljanjem oznake na tlo ili neke druge prepreke.
Učenje dobre biomehanika skok šuta vanjskih igrača postavljanjem paravana (link za taj post) ili braniča suparničke ekipe koji blokira šuteve.
Dodatni natjecateljski zahtjev za kvalitetu dodavanja lopte: obje ekipe postavljaju jednog braniča koji presjecanjem dodavanja želi usporiti napadačku ekipu.
Autor: David Henigman
