”Kako ćemo riječi upotrebljavati ovisi o tome

je li nam cilj jednostavne stvari zakomplicirati ili složene stvari pojednostaviti.”

Kada Kruni želimo prenijeti naše misli služimo se govorom tijela i riječima. Riječi imaju određenu količinu decibela, naš glas ima boju, izraz lica prenosi emociju, a govor tijela prenosi naše ukupno stanje. Dakle, ono što govorimo i kako to činimo, uz utjecaj na Kruninu igru, ima utjecaj i na to kakvu poruku o sebi šaljemo.

Ponekad želimo igračima prenijeti svoje stavove, podići im samopouzdanje ili ih motivirati, a nekad je najvažnija informacija koju želimo prenijeti.

Osim što ima utjecaj na Krunino igranje pojedine utakmice, dugoročno ono što govorimo i kako to činimo ima značajan utjecaj na to kako on vidi bavljenje rukometom, kako vidi nas, kako vidi suparnika,…

SITUACIJA

”Je li cilj zbuniti igrača kojeg vodimo

ili je cilj pomoći mu da bolje igra?”

Kruno igra lijevog vanjskog, a mi smo nakon nekoliko napada uočili da se gotovo uvijek oslobađa prostor u obrani kao na slici:

Kruni to možemo prenijeti na razne načine i to će kod njega proizvesti različite reakcije, a ovo su samo neke:

VODSTVO

”Potrebno je petnaest godina

da bi se postigao uspjeh preko noći.”

– Hedda Hopper –

Ako Kruni mirno kažemo: ” Kruno, sljedeći napad pitat ću te gdje je bila rupa kad si dobio loptu.”

Cilj je Krunu dugoročno učiti čitanju igre, a možda će on odmah vidjeti gdje je rupa u obrani. 

Ovaj postupak je odgojno najbolji i dugoročno daje najbolje rezultate, iako će u početku Krunu malo zbunjivati. Ali ako smo tako s njim počeli razgovarati u dobi od 11 ili 12 godina,u trenutku kada se ovakve situacije počnu događati, zbunjenosti neće biti.

PROMOCIJA

Ako mu dovoljno glasno da nas čuju svi u dvorani vičemo (na)učene fraze tipa:

”Kruno, što smo vježbali cijeli tjedan, da primaš loptu u mjestu ili se krećeš polukružno?”

Mi ne razgovaramo s Krunom nego s nekim tko sjedi na tribini, bio to klupski činovnik ili roditelji i pokušavamo sebi dići rejting, a Krunu smo malo ponizili. 

Ako to  nakon utakmice u njihovom društvu popratimo s par značajnih fraza tipa: ”Osnovna ideja naše taktičke pripreme bilo je obranu dovesti u dinamičnu neravnotežu kako bi se Bruni otvorio prostor između halfa i centarhalfa, ali problem je što on pogrešno percipira situaciju, i stoga pogrešno anticipira kretnju središnjih braniča.”, (samo)promociju smo odradili u potpunosti.

TERAPIJA

Ako galamimo, vrijeđamo ili psujemo i uz to se krećemo, dosta dobro se rješavamo vlastite unutarnje napetosti, što može imati pozitivan utjecaj na naše zdravlje jer dugoročno gomilanje stresa za trenere nije dobro. Problem je u tome što utakmica ne bi trebala biti dio trenerove osobne terapije, nego odgoj djece i njihovo rukometno usmjeravanje.

INSTRUKCIJA

Ako mu dajemo direktnu instrukciju: ”Kruno, kad dobiješ loptu prođi između drugog i trećeg braniča.”, pomažemo mu u uspješnijem igranju te utakmice i načelno mu pomažemo, ali to je vrsta pomoći poput roditeljskog vezanja tenisica umjesto djece. 

Što može biti problematično u direktnoj instrukciji?

Prvo je to što obrana može promijeniti način igranja i već u sljedećem napadu zatvoriti taj prostor, pa ta instrukcija Kruni postaje beskorisna i od nas se sada očekuje nova instrukcija. Još veći problem je ideja nekih od nas prema kojoj je naš posao oduzeti igračima mogućnost razvoja sposobnosti samostalnog čitanja igre i stvaranje ovisnosti o našim instrukcijama.

OPTUŽBA

Ako vičemo: ”Kruno, zašto ne ideš tamo gdje je rupa?”, teoretski mu postavljamo pitanje i vodimo prema samostalnom čitanju igre, ali u stvarnosti ga optužujemo za dosadašnje neuspješno čitanje igre jer je iz pitanja jasno da on ne vidi gdje je rupa i do sada nije tamo išao.

Kod Krune teoretski ovo stvara poticaj za pronalaženje tog mjesta, ali većinu djece emotivna blokada spriječava procijenjivanje situacije, pogotovo ako ih roditelji uče sličnim pitanjima: ”Zašto nisi složio krevet?”, ”Zašto si dobio lošu ocijenu u školi?”, ”Zašto si udario sestru?”,…

(LOŠA) PITANJA

Ako govorimo o pitanjima, jer je cilj metoda rukometnog odgoja djecu voditi pitanjima, postoji čitav niz problematičnih pitanja koja mu u ovoj situaciji možemo postaviti:

”Kruno, kako se napada obrana 6:0?” – Kruno traži točan odgovor i pokušava se sjetiti što je sve trener objašnjavao o obrani 6:0.

”Kruno, što ti možeš učiniti u ovoj situaciji?” – Kruno će najčešće nabrajati sve što je  od trenera čuo o 6:0 obrani. Ako je ovo popraćeno trenerovim čekanjem točnog odgovora, tj. onoga što je on zamislio da je točno, dugoročno se razgovori pretvaraju u odnos iz škole. Igrač se osjeća kao da odgovara neko teoretsko gradivo iz predmeta rukomet, a trener je ispitivač koji ocjenjuje njegovo poznavanje teme.

”Kruno, zašto ne ideš u prazan prostor?”

”Kad ćeš shvatiti gdje je rupa?”

”Koliko puta ti trebam ponoviti da trebaš ići između halfa i centarhalfa?”

…

Ovisno o tome što nam je cilj, prije objašnjavanja dobro je znati što će biti korisno za Krunin rukometni razvoj, a što će nama podići rejting kod roditelja, klupskih činovnika, kolega trenera,…

BESKORISNE FRAZE

Fraze koje ponavljamo u različitim situacijama, a beskorisne su, iako dobro zvuče:

”Moramo održati svježinu i u drugom poluvremenu.”

”Guraj obranu!”

”Moramo pobjedu željeti više od suparnika.”

”Ni u jednom trenutku ne smijemo gubiti glavu.”

”Dokle god imamo loptu oni ne mogu zabiti gol.”

* Sve nabrojane fraze čuli smo na utakmicama. Nijedna nije plod naše mašte.

Upotreba ovakvih fraza ponekad igračima može biti izdrživa, a neke igrače može zavarati i oni mogu misliti kako imaju pametnog trenera jer ne razumiju što smo htjeli reći.

Dugoročno, upotreba ovakvih fraza postaje dosadna, a ako u ekipi ima par inteligentnijih igrača postajemo predmet njihovih šala.

NE, NEMOJ, NISAM,…

”Negacije su apstraktne

i zbog toga ih ne možemo zamisliti.”

Što Kruni znači rečenica: ”Ne idi lijevo!” ili ”Nemoj ići na braniča!”?

Ako je uzbuđen zbog ”važnosti utakmice” riječi koje imaju sliku u njegovim mislima su: ”Lijevo.” i ”Branič.”

Ako smo malo maštovitiji, pa kažemo: ”Nisam li ti rekao da ne ideš lijevo?” ili ”Nikad ti nisam rekao da ideš prema braniču!”, posljedice postaju još gore. 

Zbunjenost je najmanje što možemo očekivati, a realnije su i grublje emotivne posljedice poput tuge, smanjivanja samopouzdanja, …

(POGREŠNE I DOBRE) RIJEČI

”Jasno izražavanje

vještina je koja se razvija vježbom.”

Uz to što odabirom riječi dugoročno usmjeravamo naš odnos s Krunom, nekada možemo posljedicu vidjeti odmah.

Trenutnu posljedicu pogrešnih riječi najčešće vidimo u situacijama koje se odvijaju brzo. Najčešće je to u kontranapadu u kojem se neki suparnički igrači vraćaju malo sporije i netko s klupe vikne: ”Baci lijevo!!!” u trenutku kad Kruno prima loptu od vratara i povede ju, a braniči u međuvremenu pokriju lijevo krilo. 

Najbolje je treniranjem naučiti Krunu samostalnom rješavanju ovakve situacije, a ako već ne možemo izdržati i zbog uzbuđenja nešto moramo vikati, puno bolje je vikati: ”Digni glavu!!!”

Slične su sve situacije ovog tipa, poput osvajanja lopte kad suparnik nema golmana i šutiranja iz nepovoljnog položaja preko cijelog igrališta; šutiranja iz brzog centra i sl., a u trenutku osvajanja lopte netko s klupe viče: ”Prazan je gol!!!”

Dobar odabir riječi je onaj kojim se služimo u svakodnevnom govoru i dobronamjeran je čak i ako nismo vični vođenju postavljanjem pitanja. Naš govor ne treba biti književni, već kajkavski na sjeveru ili čakavski na jugu Hrvatske, treba biti prilagođen dobi igrača i prije svega lako razumljiv.

Cilj je precizno prenošenje informacija i emocija, a taj cilj najlakše je ispuniti kratkim razgovorima tokom treninga ili kratkim instrukcijama tokom utakmice.