Kada kreiramo jedinstveni sustav rada s mlađim dobnim skupinama prvi korak je stvaranje jedinstvenog sustava igranja i puta učenja od mini rukometa do seniorskog rukometa.

Kada smo to osmislili, znamo kakve vježbe želimo osmisliti kako bi bile poticaj razvoja motoričkih sposobnosti ili rukometnih vještina potrebnih za takvo igranje. 

Logika koju slijedimo uvijek kreće od odgovora na najteže pitanje: 

Zašto?

Zašto želimo igrati tako, a ne nekako drugačije?

Zašto igrače učimo izvođenje tih rukometnih vještina, a ne nekih drugih?

, pa na važno, ali lakše pitanje:

Kako?

Kako ćemo igrače tome učiti?

Kako ćemo osmisliti dugoročni plan i program rada s djecom da bi ona bila sposobna tako igrati?

i na najlakše pitanje:

Što?

Što ćemo raditi na treninzima?

Koje vježbe ćemo upotrebljavati?

Najlakši put je kopiranje vježbi koje vidimo kod kolega trenera ili na internetu, ali to može biti površno jer te su vježbe osmišljene za ostvarivanje ciljeva tih trenera i najčešće ne znamo koji su njihovi ciljevi bili, te u kojoj mjeri se poklapaju s našim ciljevima. Naravno da trebamo koristiti znanje i iskustvo drugih trenera te takve vježbe prilagoditi svojim ciljevima, ali uvijek trebamo slijediti put razmišljanja:

Zašto?

Kako?

Što?

U idealnom slučaju takvo kreiranje pojedine vježbe prati razvojni put igrača od mini rukometa do seniorske dobi.

KREIRANJE VJEŽBE

Na primjeru vježbe koju zovemo ”Mercedes” objasnit ću kako taj put izgleda od mini rukometa do seniorske dobi.