UVOD 6-8 god.

6-8 god. (škola rukometa) | te-ta kreativnost

10/03/2024

”Bilo jednom neko svojeglavo dijete te nikada nije radilo ono što je htjela njegova majka. Zato se nije sviđalo dragom Bogu te je dao da se razboli i nijedan mu liječnik nije znao pomoći. Ubrzo je dijete ležalo na samrti. Kad je bilo položeno u grob i pokriveno zemljom, odjednom se pomolila njegova ručica i posegnula uvis, a kad su je vratili natrag i stavili svježu zemlju na nju, to nije ništa pomoglo jer je ručica stalno izlazila. Onda je sama majka morala ići na grob i udarati šibom ručicu, a kad je to učinila, ručica se povukla, pa se dijete tada smirilo pod zemljom.”*

Ovako su poslušnost u 18. stoljeću vidjela braća Grimm, pisci bajki i priča za djecu. Srećom društva se mijenjaju:

Mi smo djeca bili krajem 20-tog stoljeća i tada su odrasli uglavnom vjerovali kako nas mogu natjerati da budemo dobri ako nam dovoljno često i dovoljno uvjerljivo govore da smo zločesti. Uz dodatak čvrste ruke u odgoju, naravno.

S tim u skladu, a kako bi popravili učinak na utakmicama, treneri su vikali, kritizirali, psovali, držali duga predavanja o (ne)zalaganju, o odgovornosti ili o moralu. Rezultati su bili promjenjivi.

Ako bi ekipa pobijedila, bio je to putokaz kako se diže samopouzdanje.

Ukoliko bi ekipa izgubila to je bio najbolji dokaz nedostatka pravih igrača, slabih karaktera, razmaženosti – nema u njima krvi. Igrači bi uglavnom pognuli glavu i šutili, tek netko se usudio razmišljati o ispravnosti onog što je trener izvikivao.

Takva su bila vremena, takvi su bili odrasli, takva su bila djeca.  

Zadnjih godina svjedoci smo velikih promjena u društvu. Ljudi su počeli propitivati autoritete. Biti liječnik, učitelj, svećenik, trener, samo po sebi nije više dovoljno za poštovanje okoline i posjedovanje autoriteta.

Od toga tko smo, važnije postaje kakvi smo. Šutnja i stav mirno nisu više mjera dobrog odgoja. 

Jedino što ima smisla je raditi s činjenicama,

a ne iluzijama o tome kako je bilo nekada ili kako bi trebalo biti, ali nije 

Djeca su danas drugačija. (Pre)zaštićena su: od malo vjetra i prehlade, od lokvica i smočenih hlača, od prljave majice i neurednosti, od penjanja na drvo i padova, od svađe na toboganu i tuge. Roditelji im omogućuju sve najbolje, najbolje što se novcem može kupiti: najbolje obrazovanje, najbolju odjeću, najbolje trenere, najnoviji mobitel, najbolje osjećaje. Što je češće moguće, govore im da su najpametniji, najljepši, najtalentiraniji. Zaštita od boli koju nosi prosječnost postali su odgojni ciljevi.

Djeca se počinju osjećati kao objekt koji je simbol tatinih postignuća kada se neki u dobrim namjerama previše zanesu. Često se spominju  preambiciozni roditelji u sportu, međutim isti učinak može se stvarati pretjeranim naglaskom na obrazovanje, ljepotu ili bilo koju drugu vrstu uspjeha.

Kada dođu na rukomet, djecu moramo poštovati, svi uvijek imaju pravo igrati, moramo cijeniti napor koji su uložili za izlazak iz toplog doma kako bi došla na trening, medalje dijelimo za sâmo sudjelovanje na turniru, a ne samo pobjednicima.

Što bi u tome moglo biti loše?

Mnogi su prihvatili ideju izgradnje visokog samopouzdanja u djetetu zaštitom od tuge ili boli. To je odskočna daska prema izvrsnosti: ako odraste s uvjerenjem da je najbolje, dijete to i postane.

Živimo u vremenu u kojem se sve više čini da je ne biti najbolji, samo po sebi neuspjeh.

Sve više je dokaza koji pokazuju upravo suprotno.

Umjesto realizacije raskoši svog talenta mnogi iz nove generacije nemaju motivacije, ne žele se nositi s težim zadacima, učiti na greškama, boje se razočaranja, neuspjeha. Često sasvim male frustracije izazivaju burne reakcije. Prava koja traže za sebe, ne daju drugima.

Poslije silne žrtve i uloženog truda, mnogi roditelji moraju priznati da izostaje očekivana nagrada. Onda djecu kritiziramo i prepuštamo se romantičnom sjećanju na to kako je nekada bilo, a to u pravilu nema nikakve veze s današnjom stvarnošću.

Vraćanje na staro ne pomaže. Ukoliko trener održi pedagoški govor iz dobrih starih vremena, već sutra na trening neće doći nekoliko igrača, dok će drugi doći s roditeljima koji u boljem slučaju žele malo porazgovarati.

Mnogi uopće ne mogu nagovoriti djecu na ustajanje iz kreveta ili odvajanje od kompjutera i dolazak u dvoranu, a trebamo stvarati igrače koji će za petnaest, dvadeset godina osvajati medalje, koji će imati dovoljno samopouzdanja da odluče važnu utakmicu.

Imamo li pravo biti nemoćni?

*Grimm,Jakob i Wilhelm: Sabrane priče i bajke, prev. Bojana Zeljko-Lipovšćak, Mozaikknjiga, Zagreb, 2009.

RIJEČI

RIJEČI

”Je li cilj zbuniti igrača kojeg vodimo ili je cilj pomoći mu da bolje igra?” Kada Kruni želimo prenijeti naše misli služimo se govorom tijela i riječima. Riječi imaju određenu količinu decibela, naš glas ima boju, izraz lica prenosi emociju, a govor tijela prenosi...

read more
MERCEDES

MERCEDES

JEDAN CILJ, JEDNA VJEŽBA, RAZLIČITE GENERACIJE ”Ako si znatiželjan, pronaći ćeš zagonetke oko sebe. Ako si posvećen, riješit ćeš ih.” - Ernő Rubik - Kada kreiramo jedinstveni sustav rada s mlađim dobnim skupinama prvi korak je stvaranje jedinstvenog sustava igranja i...

read more
MERCEDES 02

MERCEDES 02

RUKOMET Kada djeca počnu igrati rukomet, igranje rukometa i učenje igranja modeliramo onako kako je opisano u ovim postovima: učenje napadačkih pozicija prvi korak, ubadanje, križanje, kolektivna taktika napada, ubadanje polja ceste i promjena cesta, prepoznavanje...

read more
5:1

5:1

”Obrana 6:0 ne postoji. Čim jedan branič izađe na vanjskog igrača to je 5:1 obrana.” Juan de Dios Román Seco (na jednom ručku na mediteranskoj obali) Danas se u seniorskom rukometu sve manje igraju ”školske zonske formacije”, a sve više kombinirane obrane. U taktičkim...

read more
5 PREDRASUDA O OBRANI

5 PREDRASUDA O OBRANI

1. "Ništa ne može biti pogrešno s tobom, što skupa operacija ne može produžiti.” - Monthy Python - Duboka obrana je agresivna Jedna od češćih predrasuda, pogotovo trenera koji rade s djecom je: ”Ako ćemo igrati duboku obranu, npr. 3:3, igrači će postati agresivni.” To...

read more
TAKTIKA INDIVIDUALNE OBRANE

TAKTIKA INDIVIDUALNE OBRANE

15min. Ovo je moja istina, ti mi reci svoju. – Aneurin Bevan – Je li cilj da Toni u djetinjstvu što brže nauči kako se centarhalf u obrani 5:1 kreće ako napad igra s 2 pivota? Je li cilj da Tonijeve prijatelje što brže naučimo kako gustoćom pomagati Toniju dok on čuva...

read more